1. |
Kod veselog Ksenofonta
00:38
|
|||
2. |
Sitne duše
02:23
|
|||
|
Zašto je takva tišina u gradu
U ovo doba Herostrata
Ako ti je teško smiri svoju strast
Il’ budi proklet lud i nezahvalan...
Uvijek varaš vrijeme, a ne ljude
Zaštićen korom serafina
Baš ti pristaje duša parazita
Uz kratki katekizam rektorata...
Dobro došli u doba epigona
Svi su urbani bez pretpostavki
Žabe uvijek nađu svoga kralja
Čuvaj se svih proroka morala…
Sitne duše...sitne duše...sjebat će te sitne duše...
|
||||
3. |
Noć s petka na nedjelju
02:29
|
|||
|
Između dva dana blagoslovljena
prokleta je noć mnome zavladala,
noć s petka na nedjelju.
Ja ne znam tko sam, ti ne znaš gdje si,
šljiva plava tvoje oko resi.
Kud nabasam na tebe, nevolju?
U noći s petka na nedjelju upoznaj svoju novu nevolju!
Zacrnili se dani, izblijedile noći.
Nije važno ako dolibaša toči
da li sija Sol ili Luna.
Pretili u duhu, pretili u tijelu,
dočekali jutro u večernjem odijelu.
Na nas se ionako ne računa.
U noći s petka na nedjelju upoznaj svoju novu nevolju!
U noći s petka na ponedjeljak…
Da je lako spojio bi vikend svak.
Spojio bi svak.
|
||||
4. |
Na ramenima divova
03:51
|
|||
|
Na zgarištu krijesa logija i izama
u blatu je li još tu trag mojih čizama?
Jel' ipak moje ime sa zida isprano
namjerno i nasilno
il' u vječnost je izblijedilo?
Pjesma što svira dalje
ori se do sudnjeg dana.
Pusti ovo drago momče
da u afan pada.
A ti me sada pitaš zašto ironija,
zašto uvijek imam nešto protiv nečega.
A ti ne shvaćaš to i nikad ti neće biti jasno.
Je li snoviđenje vrijedno umiranja?
Pjesma što svira dalje
ori se do sudnjeg dana.
Pusti ovo drago momče
da u afan pada.
I nisi znala da sam pao sa oblaka,
gdje sam staj'o na ramenima divova.
Da moje malo srce drži čarolija
plemenitih ciljeva i proklinjanih arija.
Prepušten samom sebi.
Začas će zora. Sna
minute kad se zbroje
nisu vrijedne spomena.
Na ovoj epistemi istina je surova,
al' zato laž je slatka,
poljupcem ovjerena.
Pjesma što svira dalje
ori se do sudnjeg dana.
Pusti ovo drago momče
da u afan pada.
I nisi znala da sam pao sa oblaka,
gdje sam staj'o na ramenima divova.
Da moje malo srce drži čarolija
plemenitih ciljeva i proklinjanih arija.
|
||||
5. |
Ono što si ostavio
04:08
|
|||
|
Ti odlaziš
ja ostajem
Brojim sive oblake, tramvaje i vlakove
Ti govoriš
ja nestajem
S balkona gledam prvi trening košarke
Nikad nemoj žaliti što si ostao
Ovdje su snovi crno-bijeli, šareno ostalo
Jednom ću te zvati da ukrademo sve
što ostavljaju ljudi kada izgube sne...
Prekrasno
i bezumno
Biti kao dijete na božićne praznike
Pred svitanje
Postajem
Ono što smo rekli jedno drugome
Nikad ne zaboravi što si prošao
Bez putovanja nema ničeg, samo si došao
A tebe zaboravu otimam i sad smijem se
Kako li je čudno živjeti tuđe sne...
Zar ne...
|
||||
6. |
Preko zidova
03:07
|
|||
|
Bio si usidren, sad skačeš u neviđeno
Letiš u šarene visine, iza tebe sivilo
Odjednom sve ima smisla
Odjednom znaš kako se radovati
U svijetu jadnika i egoista, reci mi
Kako se usudiš tako voljeti?
Preko svih zidova ti pišeš joj ime
U tisuću glasova prepoznat ćeš nju
Za tri njena pogleda ti dao bi sebe
Ko dijete što ne pozna tugu ni izdaju
Sve su tvoje brige putem sad izgubljene
One što su ostale, sve se vrte oko nje
Želiš samo biti bolji
Strah te da je ne zaslužuješ
U svijetu malih, tužnih, plitkih ljudi, reci mi
Trebaš li se stvarno toga bojati?
|
||||
7. |
Uzalud
03:22
|
|||
|
Smijehom držim se po strani momentalno nijem
Onda prošetam samoću ko neki agresivni boem
Jučer činilo se da će svijet biti samo moj
A već danas dajem sve u nadi da bude samo tvoj
Da li dugo lutaš, da li hodaš sam u krug
Zatvoren u prazno vrijeme, dug i krivi put
Vrijeme je da shvatiš nove pjesme, nove bendove
Da te ne bi tukli, dok sviraš stare melodije
I sve ljetne noći prođu, ponekad tama ostaje
Ideali kada umiru, ljudi bar ne krvare
Kada konjica juriša, tastature govore
A ti ne traži stare slike, samo bol ti donose
Gdje si sada, da li trepneš svaki put…
Kada moje ime čujes da l' uzdahneš uzalud...
|
||||
8. |
Obilje
02:19
|
|||
|
Pozivam, tko sluša, da s nama vino kuša
u grčko-rimskom stilu. Navikni se na idilu.
Šta piješ, noštromo? Do gihta se otrov'o.
Odavde do Apalača nema boljega skijača.
Na čijoj grbači vodimo život lagodni?
Preko čijih leševa orgijamo?
Obilje! Oko mene kaleži i pladnjevi,
lovorike u zapadnoj Arkadiji,
sigurni u našoj maloj utvrdi,
ne damo se van.
Obraz dobro obložen. Kad se pragnjetine slože
skupi nas se, biomase, prvaka prve klase.
Napuni taj pehar, podigni taj sceptar,
ogrni zelen lovor i prioni gozbi ovoj!
Na čijoj grbači vodimo život lagodni?
Preko čijih leševa orgijamo?
Obilje! Oko mene kaleži i pladnjevi,
lovorike u zapadnoj Arkadiji,
sigurni u našoj maloj utvrdi,
ne damo se van.
|
||||
9. |
Skoro pa nešto
03:31
|
|||
|
Kasno je dolaziš po mene, znaš da skriva me klet...
više ne vičeš, sve dobro znaš, dajem ti pet…
Osrednje stvari, bezvoljni ljudi, provincijski mentalitet...
šutnjom razumiješ, a ja, ja žalim se...
Kažes da ne postoje duše što se spremaju na let…
da sve je crno i da se vratim na đevrek u klet…
Nečujno pitam gdje su moje pjesme nenapisane...
lijepo reko mi je Jagger da uhvatim sne...
S jedne strane, Shane mi pjeva Sally Maclennane
S druge, Dylan Shelter from the storm
Kroz žamor čujem stih da l’ čovjek išta rješava…
Ne, stari, mi smo samo tu do fajrunta...
Uvijek sam bio skoro pa nešto
Sad dane brojim i opijam se
Snove ostavljam kod prve benge
A ti još voliš i pratiš me...
|
||||
10. |
Džingis Kan
02:38
|
|||
|
Zašto plačeš? Valjaš se. Sa zida
skidaš boju koja ne sm'je da se skida,
jer ispod piše stara parola:
„Od motornih su bolja zaprežna kola“.
Vozi se bez komfora il' izađi van.
Ja ne mogu bez motora, nisam Đingis Kan.
Vozi se bez komfora il' izađi van.
Ja ne mogu bez motora, nisam Đingis Kan, al' sam fan.
Bič i žvale, bisage i burad.
Plavi baršun da zaštiti plava muda.
Ja za sebe sanjam turbo V8. (osam)
Skačem sa diližanse da pokažem tko sam.
(opet reci osam)
Vozi se bez komfora il' izađi van.
Ja ne mogu bez motora, nisam Đingis Kan.
Vozi se bez komfora il' izađi van.
Ja ne mogu bez motora, nisam stari Kan, al' sam fan.
|
||||
11. |
Život tombola
02:16
|
|||
|
Između sivih zgrada parkovi u boji.
Niče cvijet iz betona, čemer joj dobro stoji.
Koliko puta pala je više ni ne broji,
al' sada popušta pritisak dok zove sumrak van.
Dok pada mrak na ovaj sneni grad
živi još stari dobri prkos u našim srcima.
I ne zaboravi, život da je tombola
bila bi ovo glavna nagrada
Sjeverni vjetar pjesme nam odnosi
prema jugu, al' pronašli smo utjehu u kosi.
Crna i živa vijori dok si
položen blijedog lica na odar patrije,
koja te tjera van.
Dok pada mrak na ovaj sneni grad
živi još stari dobri prkos u našim grudima.
I ne zaboravi, život da je tombola
bila bi ovo glavna nagrada.
|
||||
12. |
Pozovite rapsode
03:46
|
|||
|
Propadamo mjerljivo, sigurno nevidljivo…
Daj mi nešto što je stalno, stabilno
i strpljivo…čekam inkantacije
Liječim sve frustracije, šetajući sa tobom…
Prekrasno letargično, predivno ekstatično…
Imam more Hirošime, ludilo
i sanjivost…što javi daje prividnost
Živi privremeni život...plemenito usamljen
Pozovite rapsode, natočite vina, neka najbolji noćas s nama piju
Svi bi ukrali plamen i poklonili ga svijetu, jutrom orlovi grizu tvoju besmrtnu jetru…
|
||||
13. |
Odlazim iz grada
03:22
|
|||
|
Dok lagano klizimo ulicama
Sreće i tuge, skejt pod nogama
Dok čekamo nova jutra da svanu
umjesto sunca ti rastjeruješ tamu,
koja raste i guta ljude i stijene,
i puni nam grudi, oči i vene.
Jer ja odlazim iz grada.
Čekam bus dok kiša pada.
K'o šećer u krvi naglo padaš,
uplaćujem tiket, čudu se nadaš,
al' mene otima daljina.
Dok satima zurim u aparat
pravim se da sam šnel fotograf.
Sardonički osmjeh lica naših
objavim za vječnost. Nije to način
da ugasim samoću kad se raspline
tandem nas dvoje. Svak ima svoje ime.
Jer ja odlazim iz grada.
Čekam bus dok kiša pada.
K'o šećer u krvi naglo padaš,
uplaćujem tiket, čudu se nadaš,
al' mene otima daljina
Bok, ja odlazim iz grada.
Čekam bus dok kiša pada.
Napadaš barem da dođeš do boda,
ali to đavo po vodi hoda.
Da, mene otima daljina
|
||||
14. |
||||
|
Ploviti se mora kad je more dobro, kad je luka prljava
Puno priče, malo rada, kad napuni se kada bit ćeš kao i svi
Sunce kad zaprži masa se razmili pa se maže i izležava
A mi težimo hladu, tamo vidim nadu, nema velkih bedova
I taman kad pomisliš da je ovo ta bonaca
Vjetrovi se dižu, amo-tamo sad nas baca
Ploviti se mora kad je duša prazna ili kad je zatrovana
Na moru tinja nada pa se pleše i lambada il bar pokušava
Mjesec kad izađe pa se diše lakše, do dućana pa do molića
Dok se masa prešetava, samo vino i gitara, nema velkih bedova
Ispod jarbola je sjena
U toj sjeni sad smo mi
Pa se pije, pleše, pjeva
Nikad ružno govori
Kapetane samo dalje
Horizont je granica
Čekaju nas nova mora,
otoci i sudbina...
|
||||
Mašinko Zagreb, Croatia
Ima nas sedam, sviramo punk, super smo i upravo smo ti ubili planove da ovo kopipejstaš umjesto da napišeš najavu.
If you like Mašinko, you may also like:
Povijest bolesti
by Debeli Precjednik / Fat Prezident
supported by 7 fans who also own “Pozovite rapsode”
Ovake pjesme na hrvatskom treba poslušat!!!! Svaki album sve bolji i bolji. Samo naprijed. :)
go to album
Atomac
by Debeli Precjednik / Fat Prezident
supported by 6 fans who also own “Pozovite rapsode”
go to album
Godina Majmuna
by Debeli Precjednik
supported by 5 fans who also own “Pozovite rapsode”
go to album
Taking cues from Midwestern emo and early ’10 pop punk, this Leeds, UK outfit are full of heart— not to mention hooks.
go to album
Another perfect release from contemporary emo powerhouse Run for Cover records.
go to album
On their self-titled debut, Pkew Pkew Pkew deliver roaring, in-the-red, gang-shouted rock songs about pizza, beer, and...pizza and beer.
go to album
Je ne regrette rien
by Gužva u 16-ercu
supported by 4 fans who also own “Pozovite rapsode”
I loved it since I first heard it, nice melodic punk from my country 💖
go to album
